Antonin Artaud jedna je od najkontroverznijih osoba svjetskog kazališta. Iz njegove žestoko manifestne teorijske misli i njegova redateljskog i kazališnog rada nastalo je kazalište okrutnosti, i kao teorijski pojam i kao kazališna praksa. Artaudova misao o kazalištu, formirana u tekstovima objavljenim između 1929. i 1938., a sabranim pod zajedničkim naslovom Kazalište i njegov dvojnik, zagovara kazalište kao mjesto duhovne preoblike čovjeka.
Hrvatski prijevod (Vinko Grubišić) ovog Artaudovog teorijskog djela, ključnog za razumijevanje kazališnih poetika od početka dvadesetog stoljeća do današnjih dana, veliki je doprinos teatrologiji i kazališnoj praksi u nas.