Dokazavši da se o hrvatskom kazališnom nazivlju kao o strukovnom nazivlju može sustavno govoriti od polovice 19. stoljeća, autorica knjige Đurđa Škavić iscrpno se i temeljito posvećuje toj temi. Na temelju svih dostupnih izvora (tiskanih dramskih djela, periodike, kazališnih najava, kao i intervjua sa živim sudionicima kazališnog života) autorica u knjizi popisuje kazališno nazivlje, razvrstava ga prema pojmovnim posebnostima, bilježi vremenske podatke o prvim zapisima i donosi kratko značenje svakog pojma.
Đurđa Škavić utvrđuje da u Hrvatskoj postoji kazališni jezik i kazališni žargon koje ona razgraničava. Osim nasušne potrebe hrvatskog kazališta za ovakvom vrstom kazališne nomenklature, koja je do sada bila tek djelomično obrađena, knjiga ima dodatnu vrijednost jer nije samo puki popis nazivlja nego je to nazivlje dobilo znanstvenu ekspertizu.
Recenzenti knjige: dr. Stjepan Babić, dr. Nikola Batušić i dr. Boris Senker.