Jedinstvenost ove antologije je u tome što je njezina osnovna tema – ruska disidentska drama – do sada posve zapostavljena ne samo u hrvatskoj, nego i u svjetskoj znanosti o književnosti. Objavljivanje prve takve knjige upravo u Hrvatskoj možemo zahvaliti autorici antologije (izbor, uvod i prijevod) Ireni Lukšić koja već duže od desetljeća intenzivno proučava književnost ruskih disidenata.
Svojim izborom iz dramskog stvaralaštava disidenata poststaljinističkog razdoblja u ovoj knjizi, autorica sustavno pokazuje što se sve u Sovjetskom Savezu zabranjivalo, pa su, uz političke disidente i djela s političkim temama, odabrani i umjetnički disidenti, pobornici zabranjene umjetnosti. Tim pristupom postaje očito što je službena politika u Sovjetskom Savezu priznavala za pravovjerno, ali ujedno se ukazuje na sposobnost preživljavanja umjetnosti i njezinih izražajnih sredstava unatoč pritisku vlasti.
Zahvaljujući uvodu u kojem autorica daje iscrpan pregled ruske alternativne scene od kraja 50-ih do Perestrojke i komplementarnih prilika u ruskim kulturnim središtima na Zapadu, biografskim bilješkama za svakog pojedinog autora te popisu relevantne literature, ova je knjiga nezaobilazna u proučavanju ruske književnosti i drame.
Zbog odabira radova koji svoju dramsku jačinu ne gube s promjenama političkih sistema i protjecanjem vremena, knjiga nema samo povijesnu vrijednost već je i vrlo zanimljiva dramska literatura.
Izabrane drame: Venedikt Jerofejev “Fany Kaplan ili disidenti”, Josif Brodski “Demokracija!”, Muza Pavlova “Partija preferansa”, Aleksandar Zinovjev “Ruka Kremlja”, Vladimir Kazakov ”Veliki ustjug, Akrobat, Odučavanje”, Vladimir Maksimov “Tamo daleko, preko rijeke”, Dmitrij Prigov “Pristupna riječ zborniku”, Vladimir Ufljand “Narod”