Časopis za plesnu umjetnost Kretanja
Nakladnik: Hrvatski centar ITI,
u suradnji s Kritičkim parkourom i Plesnim centrom TALA
Izvedbeni interdisciplinarni simpozij
Prostori (ne/održivost, nutrine, alternativni svjetovi)
17.– 18. rujna
TALA PLE(j)S, Radnička cesta 27, Zagreb
KRATKO O SIMPOZIJU
Ovaj dvodnevni susret otvara na prvoj razini problematiku nastajućih i nestajućih,
institucionalnih, para-institucionalnih, gerilskih i ostalih prostora koje ples privremeno i trajno okupira, u kroničnoj i uvijek akutnoj borbi za autonomiju na kulturnoj sceni.
No naslov simpozija odnosi se i na dinamične odnose unutarnjih i vanjskih (osobnih i javnih, tjelesnih i imaginativnih) prostora te poziva na razmatranje načina na koje izvedbeni prostor ulazi u interakciju sa živim afektivnim iskustvima prisutnih tijela.
Namjera ovog simpozija / susreta je razviti živu interakciju među stručnjacima i
stručnjakinjama različitih područja, kao i plesnim, izvedbenim i intermedijalnim umjetnicima i
umjetnicama, koja inače ostaju uvelike odvojenima, iako njihov međusobni kontakt otvara plodne i inovativne rukavce promišljanja o umjetničkoj i društvenoj teoriji / praksi.
Simpozij se odvija u dva dana, prvi koji je usmjeren na izlaganja, prezentacije i razgovore s tematskim fokusom na prostore rada, ekonomije suradnje, održivost i dostupnost prostora, kao i specifične koreografske i kuratorske prakse sinergije izgrađenog okoliša i plesne / tjelesne performativnosti. Drugi dan donosi praktični radionički i umjetnički program, koji iz pozicije imaginacije i somatike prilazi fenomenu kretanja/bivanja i prostornosti.
Diskusije, prezentacije, razgovori, vizualne / tekstualne / grafičke bilješke i novo-otvorena pitanja bit će objavljenja u novom dvobroju časopisa Kretanja, kojim uredništvo bilježi 20 godina kontinuiranog rada.
Voditeljica programa: Iva Nerina Sibila
Pripremni tim i moderacija: Ana Fazekaš, Silvia Marchig, Sindri Uču
Program se odvija u suradnji s Kritičkim parkourom i Plesnim centrom Tala.
Financijski podržano od Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.
** Za sudjelovanje na izlaganjima i prezentacijama OBAVEZNE su prijave te zbog ograničenog broja polaznika molimo posebnu napomenu ukoliko želite sudjelovati na radionici “Aikido kao promjena relacione paradigme”.
Radni jezik prve dvije sesije je engleski.
Prijaviti se možete do 14.09.2022. putem e-mail adrese hcentariti@gmail.com.**
DETALJAN PROGRAM
Subota, 17. 9.
10:00 – 11:30, radni jezik engleski + live stream online
Uvod i Key-note prezentacija
Prezentacija festivala ALTOFEST i koncepta THE HOVERING CITY _ Napulj, online sudjelovanje
Festival je u Napulju 2011. pokrenula organizacija TeatrInGestAzione, kao čin umjetničkog i političkog otpora, s ciljem DAVANJA PROSTORA velikoj i heterogenoj zajednici, generirajući kritičku misao. Prostori u kojima se odvija Altofest su privatni domovi, različite prirode, raznih veličina, smješteni u raznim kvartovima grada. Neki ne-domaći prostori su uključeni, prostori koji često predstavljaju grad, koje građani često koriste i/ili se o njima brinu.
Altofest je izgrađen na sudjelovanju građana koji ugošćavaju domaće i međunarodne umjetnike u svojim domovima. Svaki građanin koji sudjeluje u projektu njegov je strukturalni i temeljni dio – ne korisnik ili primatelj, nego agent ovog procesa. Altofest tako spaja intimnu dimenziju doma s estetskom i poetičkom dimenzijom umjetničkog rada i procesa koje građani primaju u svoje privatne prostore.
12:00 – 14:00, radni jezik engleski + live stream online
Prostori rada, ekonomija suradnje (ne/održivost)
Plesni centar Tala u Radničkoj, četvrti je po redu edukativni i rezidencijalno-produkcijski prostor koji je ova umjetnička organizacija otvorila u 20 godina rada. TALA PLE(j)S, otvoren u travnju 2022., pomak je u djelovanju, kao multifunkcionalni prostor i inkubator izvedbeno-scenskih umjetnosti koji djeci, mladima, umjetnicima i njihovim organizacijama te široj društvenoj zajednici pruža podršku u razvijanju kreativnog i umjetničkog potencijala te kapaciteta.
Način na koji su građevine konstruirane ima ogroman utjecaj, ne samo na našu planetu, nego na ljudske živote. Naročito u ovim vremenima u kojima kao društvo proživljavamo nove krize, a ne-materijalni svijet se mijenja brže nego ikad. OrganizacijaWeCare architecture (Budimpešta) traži načine kako da fizički svijet odgovori društvenim i ekološkim izazovima. Prezentacija je usmjerena na naše projekte raznih veličina i okolnosti, kako bi pokazali utjecaj izgrađenog okoliša na živote ljudi i planetu: servis za automobile/poslovna zgrada, obiteljska kuća, stan u povijesnoj jezgri, co-working inkubatorski prostor.
Kada odlučite otići u kino, u kazalište, u bar – sve što trebate učiniti je kupiti ulaznicu i otići. To je tako lako i jednostavno. Ali… Što ako to nije slučaj? Što ako morate razmišljati o stepenicama, barijerama, transportu… i toliko drugih čimbenika? Iako je pristupačnost postala velika tema i učinjene su mnoge stvari u vezi s tim, ostalo je još pun posla. I ne, problem nisu samo kazališta ili kina ili barovi – postoje male trgovine, škole i fakulteti na kojima arhitektura nema milosti, čak i kad je riječ o pronalaženju stana. Mnogo je pitanja ne samo za osobe s poteškoćama (a i to je predrasuda!), već i za starije osobe ili osobe s malom djecom. Jesu li naši gradovi stvarno naši domovi? Pruža li nam naš grad prostornu i arhitektonsku kvalitetu života? Mnogo je pitanja, mnogo primjera i mnogo stvari koje treba učiniti i poboljšati. Ovo predavanje pokušat će dati stvarne primjere i pružiti stvarna iskustva kako bi se na probleme moglo ukazati, a i ponuditi moguća rješenja.
U fokusu izlaganja su prostorni aspekti djelovanja nezavisne kulturne scene, kao i izvedbeni potencijal pojedinih prostornih resursa grada. Sagledava se fenomen prostora kao upotrebni resurs, ali i kao ekonomski/turistički resurs, te daje kratki uvid u različite aspekte borbe/zahtjeva za ostvarivanjem prava na taj prostor djelovanja.
Pojam prostora u ovom kontekstu uključuje zatvorene (fizičke) prostore, primjerice kulturni centar Dom mladih i slični prostori rada i razvoja nezavisnih aktera na polju društveno-kulturnog djelovanja, kao i inicijative koje upravo problematiziraju prostor, dihotomiju njegove funkcionalne/upotrebne i tržišne vrijednosti. Otvaraju se pitanja (ne)dostupnosti prostora, privremenosti korištenja istih, (ne)adekvatnih uvjeta rada, nedostatne financijske i tehničke podrške, slabih kapaciteta organizacija, stagniranja razvoju publike, a u konačnici pitanje o suvislosti borbe za ostvarivanjem prava na prostor, prava na grad (Lefevbre), u turističkoj sezoni.
„U kolovozu 2022. provela sam mjesec dana u jednom coworking prostoru u Zagrebu, u sklopu umjetničkog istraživanja kojem je cilj bio ispitati izvedbeni potencijal coworking prostora. Tijekom boravka ondje, vodila sam dnevnik čije ću fragmente izložiti u sklopu ovog izlaganja, uz pokoji citat Franza Kafke i Virginije Woolf. Ili kako bi Konstrakta rekla: dušo, nekad mislim kako ovaj život stran mi je, kao da je neko drugi na mestu mome, pustim se da odem malo, ali brzo vratim se.“
15:00 – 17:00, radni jezik hrvatski + live stream
Izvedbe o i u prostoru (alternativni svjetovi)
Irma Omerzo, koreografkinja i plesna umjetnica, plesno je obrazovanje stekla u Francuskoj na Centre Nationale de Danse Contemporaine – Angers. U Francuskoj je radila od 1991. do 2005. godine s Andyjem Degroatom, dok je s Philippeom Decoufleom u kompaniji DCA bila aktivna deset godina kao plesačica i asistentica koreografa, a surađuje i s koreografom i redateljem Françoisom Verretom. U Zagrebu 2001. osniva umjetničku organizaciju MARMOT. Autorica je međunarodno prepoznatih cjelovečernjih plesnih predstava, kao i nekoliko plesnih filmova. Potpisuje i kraće plesne instalacije za nekazališne prostore, performanse, sociološka istraživanja vezana uz ples, programaciju plesnih filmova, te suradnje s likovnim umjetnicima i performerima. Od 2013. nastavnica je na Odsjeku plesa pri Akademiji dramske umjetnosti, gdje drži redovitu nastavu kolegija koreografije.
Umjetnička organizacija Škvadra osnovana je 2018. godine u Zagrebu, a čine ju devetero mladih profesionalnih plesnih umjetnika: Anđela Bugarija, Ema Crnić, Margareta Firinger, Marta Habulin, Ema Kani, Gendis Putri Kartini, Eva Kocić, Šimun Stankov i Una Štalcar-Furač. Nakon završetka studija plesa pri ADU, odlučuju nastaviti sa zajedničkim radom, stvarati vlastite prilike, suradnje, poznanstva i projekte. Škvadrin rad nije usmjeren samo na kazališne predstave u zatvorenom prostoru, već i na istraživanje alternativnih prostora, site-specific performansa, različitih načina oglašavanja i promicanja plesne umjetnosti.
Nedjelja, 18. 9.
14:00 –17:45, radionica, radni jezik hrvatski
Prostori odnosnosti (nutrine)
„Pod visoko uzdignutim mačem pakao je pred kojim drhtiš, korakni naprijed i ući ćeš u zemlju blaženstva, kaže legendarni mačevalac i zen učitelj Miyamato Musashi (16. st.).
Smrtnost je samuraju bila sjena o podnevnom suncu i obris u zemlji pri mjesečini. Kad je prvi put opasao katanu (jap. mač) znao je da će izginuti mnogi, i on sam. Bitke i dvoboji opečaćuju prolaznost života, poput trešnjina cvijeta. Danas, iako ratovi nisu nestali, vode se i neke drugačije bitke. Egzistencijalne, u nama, među nama, pored nas.
Čovjek-tijelo, materijalna tvorevina u prostoru, kreće se svakodnevnicom i susreće druge, drugačije. Susreti počesto uzdižu mač pod kojim drhtimo…
Ai – usaglasiti
Ki – životna sila
Do – put života
Aikido baštini samurajsku tradiciju borbe sa i bez oruđa/oružja. Pripada tradiciji japanskih borilačkih umijeća no mijenja paradigmu. Transcendira dominanti koncept pobjeda/poraz, pokazuje Put u drugačiju, ljepšu vizuru prostora u tijelu i odnosa – prostora svih nas.“
18:00 – 20:00, izvedbeni formati i diskusija, radni jezik hrvatski
Prostori onkraj (nutrine)
Ovaj uviđaj temelji se na fikciji.
Ovaj uviđaj tiče se konstantnog utopijskog napora da se stvari dovedu u red.
Ovaj uviđaj tiče se nemogućnosti uspostavljanja fiksne točke.
Ovaj uviđaj tiče se beznadnog rascjepkavanja cjeline.
Na ovom uviđaju cjelina ima predznak fragmenta.
Na ovom uviđaju prostor je nepoznati čimbenik.
Ovaj uviđaj dotiče se praznine kao intimnog iskustva, ili ne.
Ovaj uviđaj je eksperimentalna imaginacija laži.
Na ovom uviđaju govorit će se i neke istine.
Na ovom uviđaju sudaraju se preživljavanje i sentimentalnost.
Ovaj uviđaj je fikcija o tijelu.
Ovaj uviđaj je praktična alijenacija u estetske svrhe.
Ovaj uviđaj bi se mogao artikulirati kao misterij demistifikacije pri pokušaju utvrđivanja fikcije koja se slijeva u tok imaginacije provocirajući tako prazninu koja se manifestira kroz fragmente sentimentalnosti u estetske svrhe podsjećajući na preživljavanje kao nemogućnost utopijskog napora da se laži dovedu u red.
Majke u proljeće, u jesen deux-deux – instalacijska rezonanca Tužnijeg od Najtužnijeg komada. Ikad.
Gotovo godinu dana nakon izvedbi kolektivnog urona Majki u proljeće. Tužnijeg od Najtužnijeg komada. Ikad. (autori: Marko Gutić Mižimakov, Iva Nerina Sibila, Silvia Marchig i Umberto Lancia, uz glazbu i zvukove Josipa Maršića, Claude Debussya i Sama Kutina i tekstove Anne Carson, Virginije Woolf, Jonathana Crossa i Radharani Pernarčič), izvedbeni forenzičari Ms Fox i Umberto Lancia bilježe tragove okamenjene u prostorima Plesnog centra TALA i transformiraju prostor dvorane u izvedbeni krajolik visokog rizika.
I ovoga puta pozivamo nomade u vama da svoju maštu selite po našim sedimentiranim sentimentalnim krajolicima zatečenog bivanja, začinjenih činjenicama skandalozne povijesti, nemoguće budućnosti i okamenjene sadašnjosti…a kako bismo zajedno, u najpunijoj mogućoj punini osjetili ono što dolazi nakon kraja, nakon ovog tu i ovog sada, jer i to je kraj, ovo mjesto gdje stojimo. A ipak svaki je put iznova. Uzaludno očekujemo kraj.