Autorica i provoditeljica programa: Nina Križan
Ciklus radionica iz teorije i prakse izvedbenih umjetnosti Kazalište izbliza namijenjen je mladima u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a koji žive izvan Zagreba. Radi se o nastavku projekta Život kroz dramatizaciju koji se bavio kulturnim obrazovanjem u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a čije je provođenje bio financijski podržano od strane Grada Zagreba.
Radionice Kazalište izbliza su koncipirane kao organizirani odlasci u kazalište prije kojih bi se polaznicima ponudila teorijska i praktična edukacija iz područja izvedbenih umjetnosti. Edukacija iz područja kazališta i suvremenih izvedbenih umjetnosti zapostavljena je u školskim obrazovnim programima, a velika većina kulturne ponude centralizirana je u Zagrebu. Stoga, projekt bi prvenstveno bio namijenjen približavanju bogate zagrebačke kazališne ponude mladima kojima je pristup kulturnim sadržajima otežan kako zbog mjesta stanovanja, tako i zbog socioekonomskog statusa koji ih smješta na marginu i tako lišava mogućnosti redovitog korištenja i participacije u kulturnim sadržajima. Sudionike radionica okupili bismo uz pomoć civilnih udruga iz županija u blizini Zagreba koje se bave zaštitom i promicanjem prava skupina poput romske manjine, osoba s invaliditetom, osoba slabijeg imovinskog statusa, samohranih roditelja s djecom, liječenih ovisnika, žrtava obiteljskog nasilja. Korisnici će biti podijeljeni u dvije skupine po dvadeset polaznika, a prije svakog gledanja predstava održat će se radionice teorijskog karaktera u trajanju od sat vremena kojima je cilj kontekstualizirati, približiti i konkretizirati odabrani izvedbeni sadržaj. U suradnji s javnom i nezavisnom zagrebačkom izvedbenom scenom, svakoj skupini bit će organizirana dva posjeta kazalištu mjesečno. Cilj je da kroz godinu dana trajanja projekta polaznici upoznaju tijek kazališnog procesa, steknu osnovna znanja o suvremenim izvedbenim umjetnostima i razviju kritičke aparate za njihovo prosuđivanje i razumijevanje.
U sadašnjim srednjoškolskim obrazovnim programima kazalište i izvedbene umjetnosti zastupljeni su tek u obliku lektira u sklopu kojih se povremeno čitaju dramski tekstovi, dok su organizirani odlasci u kazalište rijetka pojava. Takva podzastupljenost i jednodimenzionalno shvaćanje kazališta rezultira potpunom odsutnošću edukacije iz područja suvremenog kazališta i izvedbe za mlade. Povrh toga, poznata je informacija da produkcija predstava u Zagrebu čini više od 50% u odnosu na ostale gradove u Republici Hrvatskoj. Imajući ove dvije tendencije na umu, postaje jasno kako je sadržaj izvedbenih umjetnosti gotovo u potpunosti nedostupan osobama koje su u riziku od socijalne i ekonomske isključenosti. Svrha projekta Kazalište izbliza jest premošćivanje ovih prepreka, stvaranje navika gledanja i pohađanja kazališnih predstava, stjecanje svijesti o kazalištu kao sredstvu edukacije, borbe protiv diskriminacije, mjestu participacije, solidarnosti, poštivanja i uvažavanja različitosti, prostoru koji ljude zbližava i čini ih prijemčivima za tuđe traume, probleme i iskustva. Također, suradnjom sa zagrebačkim kazalištima želimo njihovim upravama skrenuti pozornost na manje vidljive članove društva i potaknuti ih da u svoje repertoarne politike uključe redovite i trajne programe edukacije marginaliziranih osoba, kao i da povećaju dostupnost svojih programa snižavanjem cijena karata za ekonomski osjetljivije članove društva.
Umjetnost proširuje horizonte, otvara za komunikaciju u odnosu na svijet ljepote i svijet spoznaje, daje poticaj za usavršavanjem, odgonetavanjem značenja i boljom komunikacijom. Važnost umjetnosti posebno ističe George Herbert Mead (1863.-1931.), koji predstavlja cilj umjetnosti govoreći o umjetnosti kao jednom od tri opća tipa ljudske aktivnosti (rad, igra, umjetnost). Dokazano je kako bavljenje umjetničkim aktivnostima kod djece i mladih osoba stvara samosvjesnost, odgovornost prema obavezama i društvu, sprječava delinkventno ponašanje, omogućava im kreativan pristup rješavanju svakodnevnih problema, potiče ih na učenje i uspjeh.
Motivacija za rad na ovom projektu je i razvijanje tzv. social-art projekata koji se sve češće potiču i financiraju u razvijenim zemljama, a posebno u Velikoj Britaniji. Važnost socijalno angažirane vrste umjetnosti u društvu je u tome što se pojedince kroz kreativno detektiranje, izražavanje i rješavanje problema uči o asertivnoj i nenasilnoj komunikaciji.