Kazalište izbliza

Autorica i provoditeljica programa: Nina Križan

Ciklus radionica iz teorije i prakse izvedbenih umjetnosti Kazalište izbliza namijenjen je mladima u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a koji žive izvan Zagreba. Radi se o nastavku projekta Život kroz dramatizaciju koji se bavio kulturnim obrazovanjem u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a čije je provođenje bio financijski podržano od strane Grada Zagreba.

Radionice Kazalište izbliza su koncipirane kao organizirani odlasci u kazalište prije kojih bi se polaznicima ponudila teorijska i praktična edukacija iz područja izvedbenih umjetnosti. Edukacija iz područja kazališta i suvremenih izvedbenih umjetnosti zapostavljena je u školskim obrazovnim programima, a velika većina kulturne ponude centralizirana je u Zagrebu. Stoga, projekt bi prvenstveno bio namijenjen približavanju bogate zagrebačke kazališne ponude mladima kojima je pristup kulturnim sadržajima otežan kako zbog mjesta stanovanja, tako i zbog socioekonomskog statusa koji ih smješta na marginu i tako lišava mogućnosti redovitog korištenja i participacije u kulturnim sadržajima. Sudionike radionica okupili bismo uz pomoć civilnih udruga iz županija u blizini Zagreba koje se bave zaštitom i promicanjem prava skupina poput romske manjine, osoba s invaliditetom, osoba slabijeg imovinskog statusa, samohranih roditelja s djecom, liječenih ovisnika, žrtava obiteljskog nasilja. Korisnici će biti podijeljeni u dvije skupine po dvadeset polaznika, a prije svakog gledanja predstava održat će se radionice teorijskog karaktera u trajanju od sat vremena kojima je cilj kontekstualizirati, približiti i konkretizirati odabrani izvedbeni sadržaj. U suradnji s javnom i nezavisnom zagrebačkom izvedbenom scenom, svakoj skupini bit će organizirana dva posjeta kazalištu mjesečno. Cilj je da kroz godinu dana trajanja projekta polaznici upoznaju tijek kazališnog procesa, steknu osnovna znanja o suvremenim izvedbenim umjetnostima i razviju kritičke aparate za njihovo prosuđivanje i razumijevanje.

CILJEVI PROJEKTA

  1. Pridonijeti aktivnom uključivanju i participaciji mladih u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u kulturne sadržaje.
  2. Potaknuti ciljnu skupinu na organizirani odlazak u kazalište dvaput mjesečno.
  3. Sustavno održavanje radionica dvaput mjesečno kroz dvanaest mjeseci.
  4. Na godišnjoj razini pridonijeti kulturnom obrazovanju mladih kroz redovite teorijske radionice iz područja suvremene izvedbe.
  5. Biti podrška i pomoć udrugama koje se bave promicanjem poboljšanja kvalitete života mladih u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti da organizirano vode svoje članove na kulturna događanja uz punu svijest o ograničenostima, mogućnostima i poteškoćama.
  6. Smanjiti socijalnu nejednakost promicanjem programa u kojem je kazališni kulturni sadržaj dostupan mladima s marginaliziranih društvenih pozicija.

POSTOJEĆI PROBLEMI I MOTIVACIJA

U sadašnjim srednjoškolskim obrazovnim programima kazalište i izvedbene umjetnosti zastupljeni su tek u obliku lektira u sklopu kojih se povremeno čitaju dramski tekstovi, dok su organizirani odlasci u kazalište rijetka pojava. Takva podzastupljenost i jednodimenzionalno shvaćanje kazališta rezultira potpunom odsutnošću edukacije iz područja suvremenog kazališta i izvedbe za mlade. Povrh toga, poznata je informacija da produkcija predstava u Zagrebu čini više od 50% u odnosu na ostale gradove u Republici Hrvatskoj. Imajući ove dvije tendencije na umu, postaje jasno kako je sadržaj izvedbenih umjetnosti gotovo u potpunosti nedostupan osobama koje su u riziku od socijalne i ekonomske isključenosti. Svrha projekta Kazalište izbliza jest premošćivanje ovih prepreka, stvaranje navika gledanja i pohađanja kazališnih predstava, stjecanje svijesti o kazalištu kao sredstvu edukacije, borbe protiv diskriminacije, mjestu participacije, solidarnosti, poštivanja i uvažavanja različitosti, prostoru koji ljude zbližava i čini ih prijemčivima za tuđe traume, probleme i iskustva. Također, suradnjom sa zagrebačkim kazalištima želimo njihovim upravama skrenuti pozornost na manje vidljive članove društva i potaknuti ih da u svoje repertoarne politike uključe redovite i trajne programe edukacije marginaliziranih osoba, kao i da povećaju dostupnost svojih programa snižavanjem cijena karata za ekonomski osjetljivije članove društva.

Umjetnost proširuje horizonte, otvara za komunikaciju u odnosu na svijet ljepote i svijet spoznaje, daje poticaj za usavršavanjem, odgonetavanjem značenja i boljom komunikacijom. Važnost umjetnosti posebno ističe George Herbert Mead (1863.-1931.), koji predstavlja cilj umjetnosti govoreći o umjetnosti kao jednom od tri opća tipa ljudske aktivnosti (rad, igra, umjetnost). Dokazano je kako bavljenje umjetničkim aktivnostima kod djece i mladih osoba stvara samosvjesnost, odgovornost prema obavezama i društvu, sprječava delinkventno ponašanje, omogućava im kreativan pristup rješavanju svakodnevnih problema, potiče ih na učenje i uspjeh.

Motivacija za rad na ovom projektu je i razvijanje tzv. social-art projekata koji se sve češće potiču i financiraju u razvijenim zemljama, a posebno u Velikoj Britaniji. Važnost socijalno angažirane vrste umjetnosti u društvu je u tome što se pojedince kroz kreativno detektiranje, izražavanje i rješavanje problema uči o asertivnoj i nenasilnoj komunikaciji.