MEÐUNARODNA PORUKA 2003.
Što je ples? Ako odgovorite na to pitanje, niste dostojni povjerenja. Dopustite da ja ipak pokušam: Ples je kada mislite tijelom.
Je li nužno misliti tijelom? Za opstanak možda i nije, ali za život jest. Toliko je misli koje se mogu misliti samo tijelom. Možda su neke druge stvari, poput mira, važnije od plesa. Ali ples ipak trebamo kako bismo slavili mir. I za istjerivanje demona rata, kao što je radio Nijinsky. Anarhistica Emma Goldman, rekla je to možda najbolje: “Revolucija koja mi ne dopušta da plešem, nije vrijedna da se za nju borim”.
Bog Šiva je svojim plesom stvorio svemir. No ples je suprotan svim božanskim zahtjevima. Ples je beskrajan pokušaj, poput pisanja na vodi. Ples nije život, ali on održava na životu sve male stvari od kojih su velike stvari satkane.
Mats Ek (Švedska), koreograf i plesac,dugogodišnji direktor Cullberg Balleta
(Prevela Jasenka Zajec)
HRVATSKA PORUKA 2003.
Kada se pripremamo za proslavu dvadesete obljetnice festivala Tjedan suvremenog plesa i mnogih drugih manjih i vecih, kako kolektivnih tako i individualnih jubileja, cini se jednostavnim odgovoriti na pitanje što je ples… ali prvi pokušaji odgovora postaju sve nerazgovjetniji…
Zašto toliku važnost polažemo plesu – jucer, danas… cak i u trenucima kada nam se cini da postoje puno vece, znacajnije stvari… Gledajuci unatrag s koliko smo se žara pripremali za svaki nastup, korak… kakva je bila anticipacija buducih ostvarenja, kolika nadanja da bi svaka gesta donijela jedan pomak u drugacije, novije, bolje… I unatoc protoku vremena, novih lica, prekrasnih i trajnih, uspješnih i manje uspješnih djela… onih upisanih u povijest kao i onih koje zaboravismo… i nadalje se susrecemo s istim problemima i istim izazovima kao prije dvadeset… prije cetrdeset… prije gotovo sto godina na ovim prostorima… ništa se promijenilo nije… vrijeme ovdje kao da stane… generacije dolaze i odlaze… a problemi nisu samo naši danas i ovdje…
Možemo li uciniti išta da buducnosti ostavimo u zavjet drugaciju, bolju viziju svijeta oko nas, u kojem ples može živjeti i biti život… možda ako onima koji imaju moc odluka u svojim rukama pojasnimo zašto je ples znacajan…
Što to jest ples… postoji li uopce negdje odgovor, a da nije enciklopedijski?
Ples, ples, ples… je li to tijelo koje misli, ili je to tijelo koje se prepušta lagodnosti trenutaka i užicima vremena, je li to ona tjeskoba osjecaja iskakanja iz kože… ili je to neko božansko stanje kojim se izdižem iznad svakodnevice… svakako pokušaj strukturiranja misli… pokušaj stapanja vremena i tijela u prostoru, stvarajuci ritam uvijek novi, drugaciji, unikatniji… ili pak odjek anarhije i pobune protiv uspostavljenih pravila i uvriježenih normi… paralelizam i dupliciranje… univerzalnost komunikacije koja ne traži nikakvo posebno pojašnjenje… Ples, ples, ples… koja li mu je svrha… je li neka opsesija, religija… zašto iznova tolika važnost toj i takvoj mogucnosti izricaja… što nam to donosi ples u trenutku kada je svijet okrenut ratu, kada razum zauzima mjesto u magarecoj klupi…
Svakako je to trenutak kada svaka, ma i najmanja kretnja odjekuje tim snažnije, jer ples je i trzaj, i plac jednako kao nedužni djecji smijeh… u svakom je slucaju nešto drugacije svakome na ovom svijetu, a opet, univerzalni jezik sporazumijevanja ostaje i jest kretnja… sada i uvijek… ples je ples je ples…
Mirna Žagar, plesna producentica,direktorica Tjedna suvremenog plesa