HRVATSKA PORUKA – Almira Osmanović
Walt Whitman je napisao:
«Rekao sam da duša nije ništa drugo nego tijelo.
Rekao sam da tijelo nije ništa drugo nego duša»
Brzina svijeta u kojemu živimo i njegova površnost, kao da sve manje mari za dušu. Nema za nju vremena. Ne želi se stati i promisliti ne samo imamo li nekog bliskog suputnika nego i :
odakle dolazimo i što nas nadahnjuje.
Ako slijedimo riječi velikog američkog pjesnika, onda ni naše tijelo nije u bitno drugačijoj i boljoj situaciji od naše duše.
A nama, koji smo živote posvetili upravo plesu, tijelo je jedino glazbalo i jedino pero koje govori o stanju naše duše.
Stoga, barem danas, večeras, na dan kada (kao u rijetkim prigodama) slavimo umjetnost kojoj smo iz najčišćih pobuda, iz dubine duše, posvetili svu svoju ljubav; zastanimo načas u razmišljanju o svemu drugom što nas okružuje, a naše misli i svu našu energiju pošaljimo onima koji nas prate i vole, koji naše geste i pokrete doživljavaju kao najčišći odraz duše koja upravo na ovaj jedinstveni način komunicira sa svijetom.
Na današnji dan: našu energiju, naša maštanja, našu sreću i veselje što se bavimo nečim jedinstvenim i rijetkim, posvetimo našoj publici koja zaslužuje svu našu ljubav i pažnju.
MEĐUNARODNA PORUKA – Sasha Walzt (Njemačka)
Pleše se na rođendanima, vjenčanjima, na ulici, u dnevnim sobama, na pozornici, iza kulisa. Kao izraz radosti, tuge, kao ritual i preispitivanje granica.
Ples je svjetski jezik, ambasador mirotvornog svijeta, ravnopravnosti, tolerancije i suosjećanja. Ples nas uči osjećajnosti, osviještenosti i čini pozornima na trenutačnost.
Ples je izraz naše životnosti. Ples je transformacija. Ples locira našu dušu, ples daje tijelu duhovnu dimenziju.
Ples nam omogućava osjećanje tijela, nadrastanje, nadilaženje tijela, kako bi se postalo neko drugo tijelo.
Plesati znači aktivno sudjelovati u titranju svemira.
S njemačkoga prevela Katja Šimunić
SASHA WALZT
Rođena u Karlsruheu, u Njemačkoj, 1963. Studirala ples i koreografiju u Amsterdamu i New Yorku. Zajedno s Jochenom Sandigom osnovala 1993. skupinu Sasha Waltz & Guests, a 1996. «sophiensaele» u Berlinu. Od 1999. do 2004. jedna je od umjetničkih direktora berlinske Schaubühne am Lehniner Platz, gdje, među ostalim, postavlja djela Körper (37. Theatertreffen Berlin), S i noBody, koreografsku instalaciju insideout i Impromptus. U 2005. Sasha Waltz & Guests postaje nezavisna skupina s Jochenom Sandigom kao umjetničkim direktorom, a iste godine Sasha Waltz kreira svoju prvu koreografsku operu Dido & Aeneas u Staatsoper Unter den Linden u Berlinu. Kao predsjednica kuratorijuma fondacije Radial Sasha Waltz sudjelovala je u uspostavljanju novog produkcijskog i pedagoškog centra za glazbu, ples i likovne umjetnosti, Radialsystem V, otvorenog u rujnu 2006. u Berlinu.