Poruka Lin Hwai-mina, utemeljitelja i umjetničkog direktora tajvanskog kazališta Cloud Gate
U Velikom predgovoru Knjizi pjesama, antologiji kineske poezije od 10. do 7. stoljeća prije Krista, rečeno je:
“Osjećaji su se uzbunili i preuzimaju oblik riječi.
Ako riječi nisu dostatne, govorimo uzdasima.
Ako uzdasi nisu dostatni, mi ih pjevamo.
Ako pjevanje nije dostatno, tada nesvjesno
naše ih šake i naša stopala plešu. ”
Ples je moćan izričaj.
On govori zemlji i nebu.
On govori o našoj radosti, o našem strahu i našim željama.
Ples govori o nedokučivom, pa ipak razotkriva stanje uma pojedinca i ćudi i osobine naroda.
Poput mnogih svjetskih kultura, autohtoni tajvanski narod pleše u krugu.
Njihovi preci su vjerovali da će zlo biti zadržano izvan kruga.
Držeći se za ruke, dijele svoju toplinu i kreću se u zajedničkom ritmu.
Ples povezuje ljude.
A ples se događa u trenutku nestajanja.
Pokret iščezava čim se pojavio
Ples postoji samo u tom prolaznom trenutku..
On je dragocjen. On je metafora života samog.
U ovom digitalnom dobu, slike i pokreti poprimaju milijune oblika.
Očaravajući su.
Ali nikada ne mogu nadomjestiti ples, jer slike ne dišu.
Ples je slavljenje života.
Dođite, utrnite vaš televizor, isključite vaš kompjuter i dođite plesati.
Izrazite sebe kroz taj božanski i veličanstven instrument kakav je naše tijelo.
Dođite plesati i pridružite se ljudima u valovima pulsiranja.
Zgrabite taj dragocjeni i prolazni trenutak.
Dođite slaviti život s plesom.
S engleskoga prevela: Katja Šimunić
Lin Hwai-min_biografija
Dodjeljujući nagradu za životno djelo Lin Hwai-minu, žiri International
Movimentos Dance Prize, označio ga je „ponajprije kao inovatora u plesu“ te dodao da “Lin Hwai-min pripada među umjetnike koji su obilježili stoljeće poput William Forsythea, Georgea Balanchinea, Birgit Cullberg….”
U srpnju, 2013, Lin će slijediti Marthu Graham, Mercea Cunninghama i
Pinu Bausch dobijajući prestižnu nagradu Samuel H. Scripps/American Dance Festival Award za životno postignuće. U obrazloženju nagradi piše : „Linova neustrašiva predanost umjetnosti ustoličava ga kao jednog od najdinamičnijih i najinovativnijih koreografa današnjice… Njegova koreografska briljantnost nastavlja pomicati granice i redefinirati umjetničke oblike.“ Lin Hwai-min će biti prvi dobitnik ove nagrade izvan Sjedinjenih država ili Europe.
U svojoj domovini, Tajvanu, Lin Hwai-min ponajprije je poznat kao priznati kritički pisac. 1969., u dobi od dvadeset i dvije godine i s dvije tiskane knjige fikcije, odlazi na studij u Sjedinjene države i magistrira književnost na Sveučilištu Iowa. Usporedno na istom sveučilištu, kao i u New Yorku studira ples.
Lin Hwai-min osniva u Tajvanu Cloud Gate Dance Theatre 1973., plesni odsjek na Taipei National University of the Arts 1983. i Cloud Gate 2 1999.
Umjetnički je direktor obiju plesnih kompanija koje su doživjele sjajnu međunarodnu prihvaćenost. Koreografirao je 86 djela, od kojih 18 cjelovečernjih. Lin često crpi inspiraciju iz tradicionalne azijske kulture i umjetnosti kako bi kreirao originalna djela u dosluhu sa suvremenošću.
Časopis Dance Europe piše: „Ne postoji u svijetu kompanija poput Cloud Gatea. Ona predstavlja jasan i zreo kineski koreografski jezik. A važnost ovakvoga razvoja azijskog plesa nije manja od utjecaja kojeg je imao Forsythe i Ballett Frankfurt na europski klasični balet.”
Lin Hwai-min primio je počasne doktorate na šest sveučilišta u Tajvanu i Hong Kongu, tajvansku državnu nagradu za umjetnost, Ramon Magsaysay nagradu, John D. Rockefeller nagradu, zatim nagradu za najboljeg koreografa na bijenalnom plesnom festivalu u Lyonu, kao i Orden viteza umjetnosti Francuskog ministarstva lulture. 2005., Time Magazine ga je proglasio jednim od “Azijskih heroja.”
O Lin Hwai-minu su snimljeni cjelovečernji dokumentarni filmovi poput
Portraits Taiwan: Lin Hwai-min (Discovery Channel), Floating on the Ground (Opus Arte) i Lin Hwai-Min – Interface Between Worlds (ARTE/ZDF).
Od 2000., umjetnički je direktor programa “Novel Dance Series” za Novel Hall for Performing Arts, Taipei, putem kojeg predstavlja suvremeni ples tajvanskoj publici, kroz gostovanja koreografa poput Eiko i Koma, Meredith Monk, Susanne Linke, Akrama Kahna, Ea Sola, Sidi Larbi Cherkaouija i Jérômea Bela.