Male istraživačke izvedbene forme novi je program Hrvatskog centra ITI kojeg povremeno provodimo od 2021. godine, a u 2024. godini zahvaljujući potporama Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova uspjeli smo program usustaviti.
Cilj projekta je pružiti rezidencijalni i istraživački prostor mladim izvedbenim umjetnicima koji žele ispitati svoje radove u nastanku, ideje, teme i koncepte za autorske projekte. Naglasak stavljamo na istraživanje projekta u kojem izabrani rezidenti detektiraju koji dio umjetničkog procesa svog rada u nastanku žele dodatno ispitati te uz koju metodologiju i pristup.
Rezident na kraju svog istraživačkog procesa sam bira završni format izlaganja, kao i publiku čije povratne informacije želi dobiti za budući nastavak rada na autorskom projektu.
Korisnicima projekta je na raspolaganju mala dvorana Kuće Arko te administrativna i produkcijska podrška Hrvatskog centra ITI.
Do sada je kroz Male istraživačke izvedbene forme ostvaren projekt Nine Bajsić Biografije ptica koji je kroz ovu rezidenciju doveden do završne premijerne izvedbe.
U 2024. godini rezidenti projekta su Nikolina Rafaj i Vid Adam Hribar.
U nastavku slijedi opis njihovih autorskih radova.
……
Predstava Sve u jedan autorica Nikoline Rafaj i Lucije Dujmović nastala je inspirirana radionicama koje su se odvile u suradnji s korisnicima i korisnicama učeničkog doma i doma za umirovljenike te s Hrvatskim centrom ITI. Na sam spomen riječi dom svi imamo različite asocijacije, od lepeze fragmentiranih sjećanja do veoma konkretnih okusa, mirisa, tekstura. Glasova koji nas dozivaju na ručak ili glasova koji nam žele laku noć. Dom najčešće vežemo uz specifično mjesto, no što uopće jedan dom čini domom? Kako dom nastaje? Kako neki drugi, nepoznat nam prostor činimo domom? Ta polazišna pitanja ulaze u dijalog s doku-fikcionalnim dramskim predloškom unutar kojeg nas protagonistica dočekuje u procesu selidbe, selidbe koja otvara mnogo više pitanja od onog – što ponijeti sa sobom, te dokumentarnim materijalima nastalim na radionicama. Koji nas podsjećaju kako dom nije nužno mjesto, već osjećaj. Ili preciznije, zbir kakofoničnih osjećaja koji ne stanu u jedan kofer.
……
404 (radni naslov) je predstava o mladom bračnom paru, njihovom pokušaju uspostave rutine i o svemu onome što ih spriječava u želji da u te bračne vode konačno i zaplove. Autorski tim ove predstave okuplja mlade i nagrađivane dramske umjetnike – Vida Adama Hribara u svojstvu redatelja i skladatelja, dramaturginju, pjesnikinju i glazbenicu Ninu Bajsić, dizajnera svjetla, scenografa i snimatelja Luku Matića, slikaricu Maru Bajsić, koreografkinju Filipu Bavčević te mlade dramske glumce Lidiju Penić Grgaš i Marina Stevića. Autorski tim u ovom projektu u centar svog umjetničkog interesa postavlja ljubavni savez dvoje mladih ljudi te sve probleme koji se pojavljuju u njihovom suživotu kad problema naoko nema. Ljubavni par ove drame posjeduje vlastiti stan koji nije stradao u potresu, nisu u egzistencijalnoj niti financijskoj krizi, zdravi su, nemaju problem s opijatima nikakve vrste, nitko ih nikada nije udario, a nisu bili ni žrtve ikakvog drugog nasilja, među taj par neće se uplesti nitko treći, to su dvoje ljudi koji će sami sebi, a kasnije i jedno drugome postati jedini i ujedno najveći problem. Potreba za nabrajanjem što taj bračni par sve nije proizlazi iz želje da se problemom ljubavi i partnerskog saveza bavimo očišćeno od politički ili društveno angažiranih tema kao što se primjerice istom temom bavi Bergman u Prizorima iz bračnog života ili George Cukor u Gaslightu. 404 prati početak jednog ljubavnog suživota i uspostavljanje rutina. Jednome rutina predstavlja sigurnost, drugome prijetnju. Jednome je socijalizacija van stana fiziološka potreba, drugome je to nelagodni osjećaj obaveze. Jedan voli navike, drugi ih se užasava. Te sitne i vrlo uobičajene karakterne razlike ovih dvaju likova neće ugroziti njihov odnos. U predstavi jedino što se postavlja kobno jesu želje i očekivanja koje su oboje donijeli u taj zajednički život. Zbog tih očekivanja odnos im stoji u predsoblju i nikako da zaplovi.
Predstava 404 postavlja bitna pitanja o intimi, povjerenju i željama pod reflektor stavljajući problem ljubavnih odnosa. Mjesto radnje je zagrebački građanski stan, vrijeme je sadašnje, a glavna lica predstave su Martin i Lana odnosno On i Ona, svoja imena dramski likovi ostavljaju na kućnom pragu svaki puta kada dođu doma. Gledaju se međusobno kao u ogledalo projicirajući vlastite strahove, zamjeranja, svoje oduzeto djetinjstvo, tada su naime bili sretni. Potraga za srećom također je jedna od ključnih tema 404, a preko te teme postaje predstava o današnjim vremenima. Sreća je svakako višestruko silovani pojam koji se danas više nego ikada sakrio u slojeve metaironije, cyber-sarkazma, self-helpova, apatije, autoviktimizacije, želje i pritiska da budemo netko drugi i u takvoj stvarnosti teže je voljeti i biti voljen. Znaju li dramska lica ove predstave voljeti? Žele li voljeti i biti voljeni ili još više od toga naprosto ne žele biti sami? Predložak predstavi istoimeni je dramski tekst koji u duhu ostatka Hribarovog opusa njeguje poetski i duhoviti izraz koji nesvakidašnjim govorom uspjeva uprizoriti svakodnevnost, a treba naglasiti i kako 404 nastavlja slijediti poetiku Radioteatra Bajsić i prijatelji ekstenzivnim korištenjem radiofonskih rješenja u kreiranju intimnog prostora dvaju dramskih lica, rekonstrukciji eksterijernih scena, a mnoga dramska lica (gosti u stanu, roditelji, digitalni sadržaji) pojavljivat će se samo u mediju zvuka.